Fina ovršenika/dužnika obavještava o primitku rješenja o ovrsi. Pritom prigovor nije moguć budući da se dospijećem rješenja o ovrsi na Finu jamči da je javni bilježnik o navedenom rješenju obavijestio ovršenika te da on na njega nije uložio prigovor u zakonski definiranom roku.
U slučaju kada ovršenik uloži prigovor na rješenje o ovrsi, nakon što ga zaprimi od javnog bilježnika, ono neće dospjeti do Fine i biti dio njezina predmeta. Rješenja o ovrsi na koje je ovršenik uložio prigovor završavaju parnicom i presudom.
Drugim riječima, u trenutku kada Fina obavijesti ovršenika o rješenju o ovrsi, znači da je ovršenik već bio upoznat s rješenjem i da na njega nije uložio prigovor.

Zakon o nasljeđivanju (članak 139.) jasno propisuje kako nasljednik prihvaćanjem nasljedstva prihvaća i dugove, ali do visine vrijednosti naslijeđene imovine.
Ako je iza pokojnika ostalo više nasljednika, oni solidarno odgovaraju za otplatu duga, u iznosu proporcionalnom vrijednosti naslijeđene imovine.Iako nasljednici ne bi trebali platiti više od vrijednosti naslijeđene imovine, prilikom nasljeđivanja moguće su komplikacije, ako je primjerice, imovina opterećena hipotekom ili sudskim sporom.U tom slučaju, nasljednici moraju podmiriti dugove prije nego što mogu preuzeti nasljedstvo.
Drugi problem kod nasljeđivanja može biti i neplanirano pojavljivanje naknadnih obveza plaćanja, poput kamata na neotplaćenu glavnicu, ali i aktivacije statusa jamca ili sudužnika za neki kredit, što je preminula osoba pristala biti.
Jedino rješenje je odricanje od nasljedstva, čime se nasljednik odriče i dugova, no ta je odluka nepovratna.

Zakon o zaštiti osobnih podataka propisuje kako se osobni podaci se smiju prikupljati i dalje obrađivati uz privolu ispitanika, u slučajevima određenim zakonom, te u drugim taksativno navedenim slučajevima u predmetnom članku Zakona.
Kad je riječ o potraživanjima i prijenosu istih, primjenjuje se Zakon o obveznim odnosima te Opći uvjeti poslovanja društva prema kojem postoji dug. U ugovoru koji je korisnik (dužnik) potpisao s donositeljem usluge stoji kako korisnik pristaje da se njegovi podaci prosljeđuju trećim osobama, primjerice u temeljem sudskog naloga, angažiranja podizvođača ili cesije, tj. ustupa tražbine trećim osobama na temelju članka 80. Zakona o obveznim odnosima.
Vjerovnik je, sukladno odluci o ustupanju tražbine trećim osobama, zakonski obavezan obavijestiti dužnika o toj odluci. Većina agencija za naplatu potraživanja, prilikom preuzimanja duga, također obavještava dužnika o tome.
Ovo potvrđuje i mišljenje Agencije za zaštitu osobnih podataka, koja je na svojim službenim stranicama izdala očitovanje o jednom takvom slučaju.

Naravno, s većinom vjerovnika! Svima je naime u interesu da se dug otplati. Dužniku se uvijek preporučuje obratiti se vjerovniku i zatražiti sastanak na kojemu će razmotriti mogućnosti otplate duga. Uglavnom to rezultira dogovorom o povećanju broja otplatnih rata, odnosno prilagodbi otplate dužnikovim mogućnostima. Svaki takav dogovor otklonit će mogućnost ovrhe i osjetnog povećanja duga (u koji se uz ovršne potom pridodaju i sudski troškovi). Dužnika ništa ne košta da pokuša postići dogovor s vjerovnikom, bila to banka, telekom, komunalno poduzeće ili agencija za naplatu potraživanja.

U takvim slučajevima je komunikacija ključna za postizanje dogovora i uspješno rješavanje problema. Budući da je ponekad teško u kratkom roku platiti cijeli iznos, agencije nastoje dužniku maksimalno izaći u susret, nudeći mu prilagođene modele plaćanja, u skladu s financijskom situacijom u kojoj se nalazi. Na ovaj način, upravo zahvaljujući razgovoru i dogovoru, stotine tisuća korisnika (dužnika) u cijelom svijetu uspješno je otplatilo svoje dugove.

Zakon o obveznim odnosima kod cesije regulira da je prvi vjerovnik pisanim putem dužan obavijestiti kako je došlo do promjene vjerovnika. Ugovorom o cesiji definira se prijenos financijskog potraživanja s vjerovnika na treću osobu (ili tvrtku) uz sva prava i obveze. Za prijenos potraživanja nije potreban pristanak dužnika, ali je vjerovnik dužan obavijestiti dužnika o prijenosu potraživanja. Nije rijedak slučaj da pisane obavijesti iz različitih razloga (promjena adrese primatelje i slično) ne dođu do dužnika, stoga i same agencije za naplatu potraživanja učestalo informiraju dužnika o preuzimanju njegova duga.

Ako niste otplatili dug, vjerojatno niste. Najčešće se ova situacija događa kada prvi vjerovnik prepusti (proda) dug trećoj strani, što je zakonski regulirano Zakonom o obveznim odnosima i Ugovorom o cesiji. Prvi vjerovnik je ipak obavezan obavijestiti dužnika o novonastaloj situaciji.

Osobni stečaj se proglašava na zahtjev potrošača čiji prijedlog za provedbu jednostavnog postupka podnosi Financijska agencija nadležnom sudu u elektroničkom obliku. Ako se utvrdi da je vrijednost imovine potrošača koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa (novac koji bi mogao služiti za naplatu) veća od 10.000,00 kuna, sud će po službenoj dužnosti donijeti rješenje o otvaranju i zaključenju jednostavnog postupka stečaja potrošača. Obavijest o tome da je rješenje postalo pravomoćno, sud će dostaviti Financijskoj agenciji elektroničkim putem. Jednostavni postupak stečaja provodi se u sljedećim slučajevima: ako potrošač ima jednu ili više evidentiranih neizvršenih osnova za plaćanje radi prisilnog ostvarenja tražbina u iznosu do 20.000,00 kuna s osnova glavnice i ako je razdoblje u kojem je potrošač imao jednu ili više evidentiranih neizvršenih osnova za plaćanje neprekinuto trajalo duže od tri godine.

Svakako provjerite s prvim vjerovnikom o čemu je riječ. Ako ste dobili obavijest od „treće osobe“ o preuzimanju duga, odgovorite na njihov poziv ili obavijest, zatražite sastanak i pokušajte postići dogovor o otplati duga. Ignoriranjem otplate duga, troškovi (kamate, sudski i troškovi ovrhe) samo će povećati ukupno dugovanje.

Ako niste otplatili dug, on vjerojatno nije izbrisan, već je predan (prodan) trećoj strani. Zakonom o obveznim odnosima i Ugovorom o cesiji takav je postupak moguć i sasvim uobičajen u svim europskim zemljama. Najgore što možete napraviti je ignorirati postojanje duga, jer će se iznos tako povećavati pod utjecajem zateznih kamata, a kasnije ovršnih i sudskih troškova.
Agencije za naplatu u pravilu omogućuju dužnicima otplatu dugova u skladu s njihovim mogućnostima, poput prilagođenog obročnog plaćanja.

Moguće je da uplata još nije stigla do vjerovnika, ili je nešto u postupku uplate pošlo krivo. Najbolje je kontaktirati vjerovnika i provjeriti detalje. Kod plaćanja računa nemojte zanemariti potvrdu o plaćanju, koja je konačni dokaz kako su dugovanje ili račun podmireni. Prema Zakonu o obveznim odnosima, potvrde o plaćenim računima najbolje je čuvati pet godina, koliko traje opći rok zastare.

Jedino povećanje odnosi se na zateznu kamatu koju bi zaračunavao i izvorni vjerovnik. Agencija ne smije nametati dodatne troškove, a iz iskustva dužnika pokazalo se kako su često spremni i na otpis dijela duga. U suprotnom, ako dužnik ignorira obavijesti o potraživanju i obvezi plaćanja, agencija će, kao i svaki drugi vjerovnik, primijeniti mogućnost otvaranja ovrhe, zbog čega se ukupno dugovanje, osim zakonski propisanim kamata, može uvećati i za sudske i troškove ovrhe.