U uvjetima pandemije mnogi su se građani suočili s egzistencijalnim izazovima te su se našli u situaciji da nisu mogli vraćati kredite bankama.

Nedavno objavljeni podatak Financijske agencije (Fina) pokazuje kako je na kraju 2020. godine dug potrošača iznosio 17 milijardi kuna (glavnica), što je za 0,1 milijardu kuna (0,8%) više u odnosu na prosinac 2019., a 0,4 milijarde (2,4%) više u odnosu na ožujak 2020. godine. Najveći dio duga, u iznosu od 5,2 milijarde kuna (bez kamata), odnosio se na dug potrošača prema bankama kao vjerovnicima, a prema svim financijskim institucijama, dug je iznosio 5,9 milijardi kuna.

Slobodna Dalmacija je istražila kako u novim uvjetima posluju  hrvatske banke, koliko u ukupnim kreditima građana imaju problematičnih kredita i je li u 2020. njihov broj porastao. Zanimalo ih je i kako najčešće rješavaju problem naplate tih kredita, koliko su loših kredita otpisali u 2020. godini i koliko su ih prodali agencijama za naplatu potraživanja.

Veći dio banaka nije bio spreman izaći s konkretnim brojkama, no ustanovili su kako bi se zajednički nazivnik mogao svesti na to da banke prije tih krajnjih opcija čine sve da s klijentom dogovore najbolje mogućnosti kako da se rasterete obje strane.

– U slučaju kada klijenti imaju financijske poteškoće, cilj banaka je potaknuti novi početak i osigurati im uvjete za izlazak iz prezaduženosti te nastoje pronaći rješenje restrukturiranjem kreditnih obveza i ostalim instrumentima olakšanja otplate preuzetih obveza, kako bi iznos mjesečnih rata bio u skladu s primanjima klijenta – kazali su u Hrvatskoj udruzi banaka (HUB), naglašavajući da je važno pravovremeno komunicirati sa svojom bankom te da je kroz razgovor moguće pronaći individualno rješenje.

U HUB-u ističu kako je otpis potraživanja krajnja mjera koja se koristi u slučajevima kada je utvrđena konačna nemogućnost naplate potraživanja.

– Navedenu mjeru je nužno provoditi po jasno određenim kriterijima jer kada bi banke građanima i poduzetnicima otpisivale djelomično ili u potpunosti obveze bez jasno definiranih kriterija, stvorio bi se poticaj za neplaćanje. Na taj način bi se ugrozila financijska disciplina i štednja klijenata, a poticaj kreditora za odobravanje novih kredita bi posljedično nestao – navode u odgovoru na upit o mogućnostima otpisa loših kredita.

Također u HUB-u naglašavaju kako najveći broj građana svoje obaveze redovito i uredno izvršava što je neophodno za financijsku disciplinu društva te je takvo ponašanje važno stimulirati u cilju održavanja progresivnog društva.

Bankarskim riječnikom ovi nenaplativi krediti nazivaju se neprihodonosnima ili NPL kreditima (Non Performing Loans). Prema podacima iz HNB-ove publikacije “Financijska stabilnost”, kvaliteta kreditnog portfelja u trenutku izbijanja krize bilježila je trend poboljšanja, a udio neprihodonosnih kredita u ukupnim kreditima bio je na relativno niskoj razini (5,4% na kraju ožujka 2020.).

U razdoblju od 2011. do kraja ožujka 2020. banke u Hrvatskoj prodale su oko 35 mlrd. kuna neprihodonosnih kredita i značajno su smanjile njihov udio u kreditnom portfelju, ali i rasteretile svoje poslovanje budući da administriranje NPL portfelja zahtijeva posebna znanja i resurse.

Pritom je oko 16 mlrd. kuna prodano financijskim institucijama, 13 mlrd. kuna profesionalnim NPL investitorima koji posluju u Hrvatskoj, a oko 6 mlrd. kuna osobama (fizičkim ili pravnim) kojima primarno poslovanje nije otkup potraživanja (npr. odvjetnički uredi, poduzeća iz realnog sektora, fizičke osobe).

Što se otpisa tiče, u HUB-u kažu kako banke nisu imale mogućnost otpisivati efikasno dugove s obzirom na to da prijašnji zakonodavni okvir nije omogućavao takvo ponašanje. Kako navode, prije procesa otpisa duga banke su imale dužnost poduzeti sve dostupne pravne radnje za osiguranje naplate duga, odnosno aktivirati instrumente za naplatu potraživanja, kako bi se otpis potraživanja mogao tretirati kao porezno priznati rashod u slučaju utvrđivanja konačne nemogućnosti naplate istoga. U protivnom, Porezna uprava je imala mogućnost banci naplatiti porez na dobit i dohodak za oprošteni dio potraživanja.