Naučite štedjeti malim, ali sigurnim koracima.

Naučite štedjeti malim, ali sigurnim koracima.

Najviše trošimo na naizgled cjenovno pristupačne proizvode koje, kada ih na kraju mjeseca zbrojimo, i nisu toliko “sitni”. Kako se kontrolirati, učiti i mijenjati navike u posebnom je prilogu Novog lista objasnila Aneli Dragojević Mijatović čiji članak prenosimo u cijelosti.

Osobne financije svih nas se tiču, a osnovni se postulati mogu preslikati s makro razine: valja uravnotežiti prihode i rashode, paziti da se ne preinvestiramo, i to pogotovo iz kredita, odnosno, kada se već uzima kredit, treba dobro odvagnuti je li za opravdanu svrhu te koji ga rizici čine, a da bi se mogli aktivirati u budućnosti. I kada se otplaćuje kredit za neke kapitalne izdatke, tipa auta ili stana, preporučljivo je paralelno štedjeti, točnije, štedjeti bi uvijek trebalo, i to bez obzira na visinu prihoda, reći će stručnjaci. Ali, lakše je to reći nego činiti. Isto tako, koji oblik štednje ili ulaganja će se odabrati, pitanje je individualnih preferencija. A može se također i ništa ne odabrati, te se, koliko god se može, povući iz svijeta financija. No, nije moguće u potpunosti…

Vezano uz kredit, potrebno je dakle promotriti visinu i tip kamatne stope, je li promjenjiva ili fiksna te, u slučaju da je promjenjiva, informirati se o rati koja bi se u budućnosti mogla plaćati ako dođe do rasta/pada kamata. Fiksne kamatne stope, iako u startu možda mogu biti nešto više, na dugi rok sigurnija su opcija u smislu da ne može doći do nepredviđenih prevrata po toj osnovi. Budući da kod dugoročnih stambenih kredita fiksne kamate vrijede obično u početku otplate, i to do negdje pet godina, posebnu pažnju treba obratiti na činjenicu da će se nakon ugovorenog perioda fiksne kamatne stope, kamatna stopa početi ujednačavati s tržišnom. Kakva će ta buduća tržišna kamatna stopa biti, nitko ne zna, no trenutna predviđanja su takva da će vjerojatno rasti jer bi i ECB, kao i Fed, uskoro trebao krenuti u normalizaciju kamatnih stopa.

Što se tečaja tiče, svi već znaju da je najsigurnije i općenito najlogičnije zadužiti se valuti u kojoj se prima plaća, pa iako govorimo o tome da Hrvatska narodna banka održava tečaj kune prema euru stabilnim, te da je euro naša najvjerojatnija buduća valuta, službena valuta je i dalje kuna, te navedeno zlatno pravilo i ovdje vrijedi. Što se štednje tiče, kamate su relativno niske, što je naravno opet uvjetovano stanjem na tržištu i politikama središnjih banaka. S aspekta sigurnosti, trebalo bi kombinirati više vidova štednje ili ulaganja. Tko razmišlja samo o prinosu te je spreman ići na rizik, više će se orijentirati na ulaganja, no opet je to stvar individualnih preferencija, ali i cilja poduzimanja neke financijske aktivnosti.

Uz neka temeljna i opće poznata teorijska znanja vezana uz kamate ili tečaj, svi imamo neke svoje sitne trikove koji služe za lakše snalaženje u vlastitom novčaniku. Ako vam se pak čini da vam novac klizi kroz prste, vjerojatno bi trebalo malo studioznije pristupiti analizi strukture troškova. Da bi ostajalo više financijskih sredstava, treba, naravno, ili smanjiti troškove ili povećati prihode. Budući da većina ljudi živi od plaće, prihode doživljava kao nešto fiksno, pa se dakle brže nešto može promijeniti fokusiranjem na troškovnu stranu, a to podrazumijeva i promjenu nekih životnih navika. Većina građana, s obzirom na to kakve su nam plaće i mirovine, te kakve su općenito ekonomske okolnosti, pravi su mađioničari kada je u pitanju preživljavanje. Znaju da od ukupnih mjesečnih priljeva prvo treba oduzeti fiksne troškove – rate kredita, račune itd. Nakon što se to napravi, ostaje raspoloživi dohodak koji kod nas nažalost u najvećoj mjeri odlazi na hranu koja je relativno skupa, dok kupovina odjeće ima sezonski karakter, a često ovisi i o sezonskim sniženjima. Ako se još uspije staviti nešto »sa strane«, onda bi se moglo reći da je to odgovorno ponašanje u sferi osobnih financija.

»Sitni« gutači novca
Veliki gutači novca su oni troškovi koji se pojedinačno čine mali, ali kada ih se zbroji, obično se dolazi do zapanjujućih iznosa, često većih i od nekih kapitalnih izdataka za koje mislimo da su nam najveći teret, a ustvari nisu. Riječ je o silnim kavama koje pijemo, grickalicama i slično… Dakle sitnicama koje nas vesele na dnevnoj bazi, a nemamo osjećaj da puno trošimo. Ovaj efekt zgodno je preokrenuti u suprotni pa bar dio tih sitnih izdataka usmjeriti na štednju. Preporučljivo je sve bilježiti i voditi evidenciju.

Sniženja – prilika i zamka
Kažu da ništa što ne biste kupili po punoj cijeni ne treba kupiti ni po sniženoj jer se može desiti da se potroši više a ne manje. Ako se sniženjima pristupi racionalno, onda su jako dobra stvar. Isto tako, nije zgoreg pričekati drugi, treći, četvrti krug sniženja… No, treba biti spreman na to da je odjevni predmet koji dočeka iduću sezonu u ormaru – i bez da je nošen – već »lanjski«. I onda se ponovno kreće u kupovinu…

Diktat sezonskih troškova
Valja i planirati izdatke obzirom na sezonu: zimi su troškovi odjeće obično veći, ali i troškovi grijanja, održavanja automobila i slično. Općenito valja paziti i unaprijed se pripremiti na te jednokratne, sezonske izdatke, te na vrijeme početi razmišljati o kupnji udžbenika, rođendanskim darovima i slično.

Kartice, kartice…
O peglanju kartica toliko je toga već rečeno. Lažni osjećaj da se zapravo i ne troši, ako se ne barata gotovinom, povećava sklonost potrošnji. I onda kada dode račun, pitamo se – što smo uopće konkretno kupili.
Potom se tekući priljev u velikoj mjeri mora usmjeriti prema pokrivanju rate kartice, a tekući rashodi ponovno se financiraju peglanjem, i tako ukrug.

Reorganizacija ormara
Što se odjeće tiče, da bi se dobro kupovalo, a to znači da se kupi ono što nam stvarno treba i što nas veseli, potrebno je prvo napraviti reorganizaciju ormara da se ne bi desilo da zaboravimo da nešto već imamo pa kupimo posve sličnu ili čak istu stvar. Kada to učinimo, moglo bi se desiti da neke planirane kupovine ispadnu posve nepotrebne, a tada si možemo priuštiti i neku inovaciju koja će nas veseliti dovoljno dugo da iduću kupnju poprilično odgodimo.

Kupnja »iz utjehe«
Nije preporučivo kupovati iz utjehe, kad smo tužni ili nervozni, jednostavno zato što je neučinkovito ili je učinkovito na jako kratak rok. Bolje je prošetati, družiti se ili baviti nekom aktivnošću – dok »kriza« ne prođe.

Zamjene, povrati
Mnogi kupuju pa poslije mijenjaju, traže povrate novca i slično, što je u redu ako politika trgovine to dozvoljava. To je zapravo iznimno mudra politika jer kupac će se sigurno lakše odlučiti na kupnju ako zna da to ne mora biti konačna odluka. Ako se neki komad robe ne nosi, institut zamjene ili povrata novca idealno je riješenje. No, ne treba pretjerivati jer se stvara neka vrsta ovisnosti, a sve to guta i vrijeme. Internet kupovina tu je iznimno praktična, no valjda dobro voditi evidenciju, a pomaže internet bankarstvo.

Efekt »legla plaća«
Kada sjedne plaća, kolika god bila, ljudi imaju sklonost da se malo »opuste«, ne razmišljajući da taj iznos trebaju rastegnuti na mjesec dana. Nagraditi samog sebe i bližnje je u redu, ali ne valja ako već na polovici mjeseca požalimo. I ovdje treba udariti u kontru – i odmah nešto staviti sa strane. I tako iz mjeseca u mjesec. I tako se stvara navika štednje.

Izvor: tiskano izdanje Novog lista, 19.10.2018.