Prof. dr. Željko Garača, pročelnik Katedre za poslovnu informatiku Ekonomskog fakulteta u Splitu, nekadašnji dekan Ekonomskog fakulteta u Splitu i član Vijeća za ekonomska pitanja predsjednice Republike, u intervjuu za Slobodnu Dalmaciju progovorio je o utjecaju korona krize na poslovanje domaćih tvrtki te je iznio tezu kako će upravo ova kriza biti jedna od najtežih u modernoj povijesti, pri čemu će posebice “stradati” dužnici, koji će biti prisljeni prodavati svoju imovinu. Dijelove intervjua prenosimo u nastavku:

Korona-kriza u posebno težak položaj dovela je ljude koji otplaćuju kredite a ostali su bez prihoda ili su im oni znatnije smanjeni. Banke su im omogućile moratorije, ali uvjeti im i nisu najpovoljniji. Što im je raditi nakon moratorija?
– Prema prvim najavama, moglo se očekivati da će banke više izići u susret građanima i poduzećima koji zbog krize nisu u stanju redovito servisirati kreditne obveze.

Tome je u prilog išla činjenica da banke raspolažu s velikim viškom likvidnosti te im taj novac nije neophodan. Uz to je i HNB kao regulator stvorio preduvjete da banke bez dodatnih troškova mogu odobravati moratorije na kredite, povećao im likvidnost i smanjio regulatorne troškove.

No, ono što svakodnevno doznajemo nije u skladu s tim očekivanjima. Bilo je naivno očekivati da će se banke ponašati mimo svoga primarnog cilja ostvarivanja što veće dobiti, a ne biti solidarne više od onoga što im odgovara.

Banke nisu dobrotvorne udruge. Ovaj problem je trebalo riješiti zakonom i prisiliti banke na povoljnije uvjete moratorija. Iskustvo s kreditima u švicarskim francima pokazuje da je to moguće.

Svaka kriza nekome je prilika. Kakve prilike vidite i za koje skupine?
– Krilatica da je svaka kriza nekome prilika vrlo je popularna, ali ja bih je jako relativizirao. Malo je onih za koje je kriza prilika, a to su oni koji su i prije krize bili jaki, bogati, agilni, inovativni. Kao takvi, oni će brzo zauzeti prostor oslobođen slabostima drugih.

Na globalnom planu najveći dobitnik ove krize bit će Kina, koja se najbrže oporavlja i grabi nove prilike. Javljaju se i teorije urote da je krizu namjerno izazvala financijska elita da bi se još više obogatila. Teorije urote su najutjecajnije kada u njima ima istinitih činjenica, što je ovdje slučaj.

Najbogatiji Amerikanci se dodatno ubrzano bogate, dok većina siromaši do ruba egzistencije. I kod nas će bogati pojedinci dobro proći jer će jeftino doći do mnoge imovine kojoj cijena pada zbog krize.

Rijetki su oni koji će vlastitom inovacijom realizirati pruženu priliku, ali to nije dovoljno da se ublaže svi negativni učinci krize.
No, postoji i brojna kategorija onih koji u krizi postaju svjesni da se ne mogu ponašati na stari način. Utoliko je kriza poticaj da se pojedine stvari mijenjaju nabolje, ali za velike iskorake potrebni su resursi koji su u krizi ionako devastirani.

U ovom kontekstu neizbježno je pomisliti i na hrvatsku realnost u svim ekonomskim i društvenim aspektima za koje odavno postoji konsenzus da ih treba mijenjati. Tu kriza stvarno može biti katalizator osmišljavanja novih rješenja, ali za njihovu implementaciju ipak treba pričekati ekonomski oporavak te biti spreman za njihovo provođenje.

Takve krupne promjene, da ne kažem reforme, skupe su, dugotrajne i neizvjesne. Iz jedne relativno davne i manje krize proizišla je jedna reforma za koju mainstream političari, ekonomski analitičari, pa i većina znanstvenika, i danas tvrde da je veliki uspjeh, ali ja znanstveno dokazujem da je to zapravo veliki neuspjeh i da je ova kriza prilika da se ta reforma dokine.

Čini se da je ta prilika već propuštena nedavnim donošenjem zakona kojim se jačaju obvezni mirovinski fondovi. Šteta!