Četvrti put olako se zaboravilo da i vjerovnika treba zaštititi, da on često nije neka globalna korporacija, nego pojedinac ili mali poduzetnik, čovjek s problemima možda i većima od ovršenikovih. A stalno govorimo o potpori ulagačima“, upozorio je nedavno pravni stručnjak prof. dr. sc. Hrvoje Kačer u povodu donošenja novog Ovršnog zakona.

U Hrvatskom saboru u proceduri je već četvrti, potpuno novi ovršni zakon, što je već samo po sebi primjer bez presedana u hrvatskom zakonodavstvu, a tomu treba dodati i bezbrojne izmjene i dopune tih zakona. I svaki put nije se poštovalo načelo da svaki novi zakon treba biti bolji od onoga koji se mijenja, pa i unatoč tome što je taj zakon jedan od najvažnijih jer se bavi provedbom sudskih odluka, bez kojega bi cjelokupno pravosuđe na neki način bilo suvišno (drugim riječima, svatko tko izgubi parnicu birao bi hoće li obvezu izvršiti dobrovoljno ili će to odbiti). Čini se da se to sada ponavlja. I formalno i sadržajno treba primijetiti, ali i prigovoriti, da je i taj zakon stvoren, napisan po mjeri dužnika, ne i vjerovnika“, piše u svom tekstu za Lider Kačer.

Hrvatski sudovi od vjerovnika u praksi zahtijevaju plaćanje jamčevine.

Dakle, osobu koju se u pravilu godinama onemogućuje ​u naporu da naplati svoju tražbinu onemogućuje se još jedanput. U trećem stavku članka 99. propisano je da uz osobe koje prema tom zakonu nisu dužne dati jamčevinu u ovršnom postupku nju nisu dužni dati ni ovrhovoditelj na čiji je prijedlog određena ovrha ni nositelji prava upisanih u zemljišnoj knjizi koja prestaju prodajom nekretnine, i to ako njihove tražbine dostižu iznos jamčevine i ako bi se, s obzirom na njihov prednosni red i utvrđenu vrijednost nekretnine, taj iznos mogao namiriti iz kupovnine. Međutim, novelom Ovršnog zakona iz 2014., u članku 132. e, pri uvođenju elektroničke dražbe propisano je da u takvoj dražbi kao ponuđači mogu sudjelovati samo osobe koje su prije toga dale jamčevinu i podnijele prijavu za sudjelovanje. Ni jedan jedini logičan i prihvatljiv argument ne ide u prilog tezi da se jamčevina htjela nametnuti i ovrhovoditelju (koji ne mora imati za sredstva, često ih i nema) i ciljno tumačenje, kao ono koje favorizira europska pravna stečevina, jasno pokazuje da se, kad je riječ o ovrhovoditelju i jamčevini, ništa nije promijenilo.”

U članku 112. stavku 3. Prijedloga novog zakona stoji da jamčevinu nisu dužni dati ovrhovoditelj na čiji je prijedlog određena ovrha, ovrhovoditelj koji je pristupio ovrsi i založni vjerovnik upisan u zemljišnu knjigu čija prava prestaju prodajom nekretnine čime zaključujemo da se ni novim prijedlogom Ovršnog zakona ovaj segment ovršnog postupka neće riješiti.