Kako sam skinuo okove dužničkog ropstvaUnatoč tome što je nakon otpisa dugova broj blokiranih pao, i dalje se velik broj Hrvata bori s otplatom duga. U članku donosimo priče ljudi koji su uspjeli izaći na kraj s ovom nezahvalnom životnom situacijom

Krajem ožujka 2018. godine blokirane račune imalo je 325 254 građana. Nakon što je država provela određene mjere i nekima od njih otpisala dugove, prema stanju od 31. siječnja, početna brojka blokiranih smanjila se na 264 586 građana. No, iako se smanjila – i dalje je prevelika. Većina ljudi u dugovima ostane zbog neočekivanih životnih obrata, a među njima nalaze se i naši sugovornici. Renato i Robert odlučili su podijeliti svoju priču o borbi s financijama koja je na kraju imala uspješan rezultat, no s obzirom na to da je riječ o osjetljivim temama poput obiteljskih situacija i financijskih podataka, zamolili su da ostanu anonimni.

Bezizlazna situacija i dug od 30 000 kuna
U Robertovu (50) slučaju situacija je bila ponešto drugačija jer je u pitanju bila operacija teško bolesnog djeteta. – Moj nećak bio je 7. dijete u svijetu s tom bolesti srca i hitno mu je bila potrebna operacija – prisjeća se naš sugovornik te kaže da je tada imao mala primanja i da je, iako je određen iznos operacije pokrivalo zdravstveno, ipak bio primoran dići kredit jer je u pitanju bila operacija u inozemstvu – Znate kako to ide kad ste u stranoj zemlji, to je financijski strašno. Nitko vam neće dati besplatan smještaj, hranu i ostale potrepštine. Kad je situacija takva da dijete nešto treba onda se ne pita. Ne pita se hoćete li vi uz njega ostati jedan dan, 10 dana ili nekoliko mjeseci. S jedne strane bili smo prisiljeni ući u minus, a s druge smo strane možda mogli to i drugačije riješiti, ali u tom se trenutku to tako dogodilo – kaže Robert.

Iz dugova se pokušao izvući sam, ali bezuspješno. – Pokušao sam s revolving kreditom, ali onda se nakon nekog vremena zakon promijeni i dođu ovrhe, javnobilježnički sistem stvara dodatan trošak i uđete u začarani krug iz kojeg se sami ne možete izvući – komentira naš sugovornik te dodaje da mu je u toj situaciji pomogla agencija za naplatu potraživanja.

– Oni su me kontaktirali i, iako su mi u početku pozivi malo smetali, kako je vrijeme odmicalo shvatio sam da dug moram platiti na ovaj ili onaj način. Tu smo krenuli u pokušaj dogovora da zajednički riješimo situaciju. Dali su mi mogućnost uplate manjih novčanih iznosa na rate iako je ukupan dug bio oko 30 000 kuna. Ali kad vam netko kaže: pa dajte uplatite barem 100 kuna, onda to već nešto znači, za razliku od banke koja vam nakon dvije ili tri propuštene rate odmah pokrene ovrhu i pošalje cijeli iznos na naplatu. Uz to, dobio sam i popust od 20% kojim je podmirena osnovica duga, bez kamata, javnobilježničkih nameta i slično – objašnjava Renato.

”Ne trošite više nego što imate”
S činjenicom da nisu uvijek krivi drugi, nego ljudi ponekad ne znaju s financijama slaže se i Robert. – Znam da je nekad glupo pametovati nekome tko je ostao bez posla, a prethodno je imao odobren minus od 15 tisuća kuna na osnovu plaće od 3, 4 ili 5 tisuća kuna. No uvjeren sam u to da je jako puno dugova nastalo kupnjom skupih mobitela na rate, uglavnom u obliku pretplate. Ljudi potpišu ugovor na 24 mjeseca i onda odjednom više ne mogu plaćati jer su izgubili posao, oboljeli ili ih je zadesila neka druga tragedija – kaže naš sugovornik te upozorava ljude da ne troše više nego što imaju.

– Ja sam se očistio od duga prije nekoliko tjedana, nakon toga dobio sam karticu na kojoj sam opet mogao ući u minus od 50 tisuća kuna. Ali što bih time napravio? Da sam opet ušao u minus, tog bi trenutka sve palo u vodu, sve bi krenulo ispočetka. Unatoč tome što sada imam primanja kojima ratu mogu pokriti, ne mogu garantirati što će sa mnom biti za 5 godina.

S gubitkom posla sve je krenulo nizbrdo…
Naš drugi sugovornik Renato (57) 2007. godine ostao je bez posla i s dugom od 5000 kuna na kartici krenule su sve njegove nevolje. – Znate kako to ide kad mali, obični čovjek ostane bez posla. Nitko ga ne razumije. Tako ni ja u toj situaciji nisam tražio pomoć, a nisam ju ni očekivao. Bio sam svjestan svog duga i znao sam da ga moram otplatiti – kaže Renato.

Podrijetlom iz Siska, Renato je nekoliko godina radio kao vozač u Sisačkoj, a zatim i u Požeškoj banci. U trenutku kad je ostao bez posla našao se u bezizlaznoj situaciji. – U isto je vrijeme i moja žena izgubila posao, kredit smo uspjeli otplatiti, ali dug od 5000 kuna na kartici je ostao – objašnjava Renato te dodaje da mu je agencija za naplatu potraživanja tada izašla u susret jer su mu na njegovo iznenađenje ponudili da dug otplaćuje na rate. – Radio sam poslije svakakve poslove, ali plaća nije dolazila na vrijeme. Zato nekad ne bih uplatio 3 mjeseca, ali onda sam 4. mjesec uplatio koliko sam mogao – objašnjava naš sugovornik te kaže da mu je to pomoglo da se riješi svog najvećeg problema.

No to nisu bili jedini financijski problemi na koje je Renato naišao. – 2000. godine prijatelj je otvarao poslovni prostor i zamolio je mene i još jednog čovjeka da mu budemo jamci za 7.500 kuna. Nekoliko je mjeseci prošlo i ja sam vidio da su na staklu tog poslovnog prostora nekakvi papiri. Nakon nekog vremena dobio sam poštom obavijest, točnije opomenu, da sam dužan platiti 25 tisuća kuna jer prijatelj kojem sam posudio novac nije plaćao rate kredita – prisjeća se Renato te dodaje da su mu tada na sudu rekli da je krivom čovjeku potpisao papire.

– Tada sam im rekao da to nije njegova krivica, nego krivica banke jer gdje je ta banka bila kad se druga i treća rata nisu platile? Zašto onda nisu poslali opomenu? Da sam ja dobio opomenu za prve dvije rate, našao bih njega i našao bih drugog jamca pa bismo zajedno skupili novce za ratu – objašnjava naš sugovornik te kaže da mu je tada pomogao prijatelj odvjetnik koji je sastavio žalbu, ali ga je pritom upozorio da će to samo odgoditi potraživanje na godinu dana. No Renato je imao sreću u nesreći te je, nakon 19 godina natezanja s bankom, njegova žalba napokon pozitivno riješena.

Ne zaboravite koliko je riskantno bilo koji dug preuzimati na sebe jer će on kad tad doći na naplatu. Zato, ubuduće dva puta razmislite prije nego što potpišete dokument kojim prihvaćate dugogodišnju financijsku obavezu.

Izvor: 24 sata, 25.3.2019.