O crnim najavama kako će ovrhe u tri vala donijeti poplave novih blokiranih, u tekstu za Večernji list, piše .

Tekst prenosimo u cijelosti:

U hranidbenom lancu ovrha uz vjerovnike sudjeluju odvjetnici, javni bilježnici, Fina i agencije za naplatu potraživanja. Od ideje da ovršne postupke prebaci na sudove i digitalizira, kao što je to u susjednoj Sloveniji, što bitno ubrzava i pojeftinjuje naplatu jer izbacuje iz nje kolateralne sudionike, Vlada je odustala. Je li je u tome demotivirala činjenica da je svjesna manjkavosti pravosuđa i preopterećenosti sudova, posebno ima li na umu da „trakavica“ s pojedinačnim tužbama kojima dužnici u švicarskim francima pokušavaju dobiti preplaćene iznose za kredite godinama nakon pravorijeka kojim je u kolektivnom postupku dokazana ništetnost promjenjivih kamatnih stopa i valutne klauzule ni izbliza nije gotova. Nove se tužbe podižu svaki dan.

U međuvremenu je, „rješavajući“ problem blokiranih, Vlada donijela i Zakon o osobnom stečaju potrošača te je nad više od 80 tisuća blokiranih pokrenut postupak ubrzanog bankrota koji se također vodi na općinskim sudovima. Zaboravili su i tu jedan mali detalj. U tom su trenutku u Hrvatskoj postojala svega dva stečajna upravitelja ovlaštena za postupke osobnog bankrota. Mijenjaju zakon i listu stečajnih povjerenika proširuju na odvjetnike, stečajne upravitelje koji vode bankrote pravnih osoba, ovlaštene revizore i porezne savjetnike, i oslobađaju ih obveze polaganja stručnog ispita u Hanfi. No interes je i dalje slab, a u postupku osobnog stečaja vlada kaos pa se nerijetko javljaju dužnici kojima je, nakon otpisa duga u osobnom bankrotu, prisilna naplata nastavljena.

Dodatno ih zacementira redoslijed naplate jer se najprije podmiruju troškovi pa zatezne kamate i tek na kraju glavnica. Tako blokirani ostaju u vječnom limbu, ne uspijevajući sustići osnovni dug dok plaćaju popratne troškove za njega. Osim zateznih kamata, najveće su opterećenje odvjetničke tarife čije smanjivanje Vlada nije spominjala ni u jednom trenutku kad se govorilo o smanjivanju troškova. Predstavnici Hrvatske odvjetničke komore predlagali su u javnoj raspravi o novom Ovršnom zakonu promjenu redoslijeda naplate, ali eventualnu korekciju svojih nameta nisu spominjali. Nisu to željeli komentirati ni sad, opravdavajući se da na upit ne stignu odgovoriti u nekoliko radnih dana. Fini prihodi od ovrha, čak i unatoč činjenici da ih je prestala provoditi od sredine travnja, u prvih sedam mjeseci 2020. imaju udio od 20 posto u ukupnim prihodima.

U polugodišnjem izvještaju gubitak od 29,8 milijuna kuna i 124,1 milijun kuna niže prihode od planiranih opravdava upravo izostankom ovrha. Zna li se da im je, primjerice, naknada za provođenje ovrhe do 200 kuna 50 kuna, od 200 do 1000 kuna 70 kuna, a naplaćuju i naknade za „papirnate“ dokumente vezane uz ovrhu, jasno je koliko im je to lukrativan biznis. Nadoknadit će, evo, ovrhe kreću, a da bi ih bolje provodila, Fina je upravo raspisala natječaj za stipendiranje studenata završnih godina fakulteta specijaliziranih za računalstvo, kojima će plaćati 3000 kuna mjesečno, a poslije im jamči siguran posao, odnosno obvezuje ih na jednogodišnji ugovor o radu.

– Naš IT čini više od 280 stručnjaka koji su sudjelovali na strateški važnim projektima i servisima, poput platnog prometa, REGOS-a, registra zaposlenih u javnom sektoru, centralnog obračuna plaća, nacionalnog klirinškog sustava, e-Računa, e-Plaćanja, prisilne naplate osnova za plaćanje, PKI servisa i e-Građana – pojasnili su u Fini u propozicijama natječaja precizirajući budućim zaposlenicima čime će se baviti. Fina jako ulaže u ljude; u strukturi troškova polovica iznosa odnosi se na troškove zaposlenika. Javni bilježnici pak peru ruke od bilo kakvog vrijednosnog predznaka kad je posrijedi njihova uloga u ovršnom postupku, no prisvajaju zasluge za sigurnu naplatu. Predsjednica Hrvatske javnobilježničke komore Zvijezdana Rauš Klier ističe da ovrha na temelju vjerodostojne isprave predstavlja certificiranje nespornih tražbina, najčešće neplaćenih računa te da je vrlo bitno da takav postupak bude efikasan.

Drugim riječima, da ovrhovoditelj u vrlo kratkom roku ostvari prisilnim putem tražbinu koja mu nije dobrovoljno plaćena. Brzi i efikasni postupci pokazuju snagu države, šalju poziv investitorima da slobodno ulože svoja sredstva jer u slučaju bilo kakvog problema država predviđa sigurne mehanizme naplate. Taj postupak u RH i jest takav upravo zahvaljujući javnim bilježnicima – kaže prva među javnim bilježnicima te dodaje da su oni nepristrani povjerenici stranaka. ‘Savjetujemo i ovršenike’ – Jednaku pažnju moraju posvetiti ovrhovoditeljima i ovršenicima kako bi ih upoznali s njihovim pravima. Uloga javnog bilježnika je da ovršeniku na zahtjev da sve relevantne informacije i pravne savjete vezane uz predmet te ga upozori koje mu procesne mogućnosti stoje na raspolaganju kako bi najbezbolnije prevladao tu ne baš ugodnu situaciju – ističe.

Napominje da su svjesni gospodarske situacije izazvane epidemijom koronavirusa te su upravo zato u proteklom razdoblju bili partneri državi kako bi se pronašlo adekvatno rješenje, što je rezultiralo i donošenjem Zakona o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima. – Vezano uz najave Ministarstva za donošenje izmjena i dopuna Ovršnog zakona kojima bi se uvela elektronička raspodjela ovršnih predmeta putem Komore ističemo da Hrvatska javnobilježnička komora predlaže takve izmjene od 2013. Ima razvijen i središnji informacijski sustav eNotar koji može služiti kao okosnica budućeg elektroničkog postupka ovrhe na temelju vjerodostojne isprave. S druge strane, uvođenje dodatne radnje opomene u ovršnom postupku na temelju vjerodostojne isprave ne smatramo dobrim rješenjem jer se na taj način slabi efikasnost postupka i omogućava ovršenicima dodatno otezanje – rezolutna je Z. Rauš Klier i pojašnjava to činjenicom da do ovrhe dolazi u trenutku kada ovršenik ne želi dobrovoljno platiti.

Često se o ovrhovoditeljima govori kao o velikim sustavima poput telekoma. Međutim, ovrhovoditelji su i mali poduzetnici, j.d.o.o.-i, d.o.o.-i, obrtnici… koji nisu mogli naplatiti potraživanje dobrovoljno. Njima je potrebno omogućiti brz i efikasan postupak naplate jer mogu biti dovedeni u situaciju da i sami postanu ovršenici. Svoju argumentaciju o tim i drugim prijedlozima moći ćemo dodatno izložiti kroz radnu skupinu za izmjene i dopune Ovršnog zakona koja tek treba biti oformljena – najavljuje javna bilježnica ono što su spomenuli i u Ministarstvu pravosuđa: novu radnu skupinu za novu verziju novog Ovršnog zakona. Kad su posrijedi troškovi, ističe da se nagrada javnih bilježnika prema pravilniku koji je donijelo Ministarstvo, kreće u rasponu od 60 do 5000 kuna, ovisno o visini tražbine, a budući da je kod ovrhe na temelju vjerodostojne isprave riječ uglavnom o tražbinama do 3000 kuna, nagrada javnih bilježnika u 90 posto predmeta iznosi od 60 do 80 kuna. Kad su posrijedi veće tražbine, iznos raste do maksimalnih 5000 kuna. Kad primarni vjerovnik procijeni da mu je manji teret dug prodati nego se pozabaviti naplatom, u priču uskaču i agencije za naplatu potraživanja koje otkupljuju dugove za 20 ili 30 posto njihove vrijednosti, a nastavljaju naplatu kompletnog potraživanja.

Usto, nerijetko se događa da osnovni vjerovnik nastavlja naplatu kroz ovršni postupak koji je već pokrenuo, a od dužnika agencija traži i dodatnu otplatu. Iako je Vlada prije nekoliko godina obećala da će donijeti zakon o agencijama za naplatu, to više ne spominje i umjesto zakonske regulacije prodaje duga najavljuje izmjenu poreznog tretmana koji bi obeshrabrio vjerovnike na prodaju olakšavanjem otpisa. Ono što je sporno jest činjenica da se prodajom duga potrošač stavlja u lošiji položaj u usporedbi s ugovornim odnosom koji je sklopio, primjerice s bankom čije poslovanje nadzire HNB i regulira nekoliko zakona, dok je poslovanje agencija pod ingerencijom najopćenitijeg zakona – Zakona o obveznim odnosima. Barbara Cerinski, potpredsjednica Hrvatske udruge agencija za naplatu potraživanja (HUAN), smatra da agencije posluju u skladu s važećim zakonima, ali bi podržali i donošenje regulative koja se odnosi baš na njih, ako će se time otkloniti, kako ih ona naziva, neutemeljene optužbe.

 

Izazovi su najčešće komunikacijske prirode, od nepoznavanja administrativnih i drugih procedura, nedovoljnog razumijevanja prava i obveza proizašlih iz ugovornih odnosa, neusklađenosti podataka, nedostupnosti dužnika i, budimo otvoreni, nedovoljno razvijene kulture plaćanja – komentira B. Cerinski. Ako porezne olakšice budu takve da je tvrtkama jeftinije i jednostavnije otpisati potraživanja nego ih pokušati naplatiti ili prodati trećoj strani, svjesna je da će vjerovnici u većoj mjeri ići na takva rješenja.

U ovom trenutku nemamo detaljnu poreznu analizu i teško je reći kako će to točno izgledati. Postavlja se pitanje i je li dugoročno dobro poreznim olakšicama smanjivati prihode državnog proračuna, iz kojeg se financiraju i potrebe građana koji uredno podmiruju svoje obveze, da bi samo nekima bili oprošteni njihovi dugovi. Mi se zalažemo za jasne socijalne kriterije i za to da se uistinu ugroženim građanima maksimalno izlazi u susret. Bilo je ovih dana i pitanja zašto građani sami ne mogu otkupiti svoje dugove ako ih vjerovnici trećim stranama ionako prodaju po sniženim cijenama; no tko bi onda uopće imao interesa uredno plaćati svoje obveze ako zna da će ih kad-tad moći pokriti jeftinije ili ne platiti uopće – smatra direktorica EOS Matrixa koji je lani imao više od 70 milijuna kuna dobiti. Na svjedočenja građana, pa i bivših zaposlenika agencija, da agenti nazivaju u neprilično doba, uznemiravaju rodbinu, pa i susjede dužnika, predstavnica HUAN-a odgovara da agencije koje su njihove članice imaju jasna pravila ponašanja i strog etički kodeks.

Pravo pitanje je što neki dužnici žele postići odbijanjem komunikacije i misle li da će na taj način njihov dug nestati? Svatko tko se javi na poziv vjerovnika, bio to telekom, banka ili agencija za naplatu potraživanja, ima pravo i priliku zatražiti i dobiti dokaze o postojanju i visini duga, provjeriti je li sve u skladu sa zakonima i propisima RH pa onda i osporiti dug ako je nekom pogreškom sustava njegov slučaj pogrešno okvalificiran. Važno je stoga otvoreno komunicirati i znati da dugovi ne nestaju, već s vremenom rastu i utječu na cijene roba i usluga za sve ostale građane, uredne platiše. Na kraju ispadne da nečije neuredno plaćanje i izbjegavanje obveza podmiruju svi ostali, i građani i gospodarstvo, a dužniku smeta što ga netko uopće zove na telefon – odrješita je B. Cerinski. Ona, kao, uostalom uglavnom i hrvatska Vlada, tretira blokirane građane kao neodgovorne neplatiše koji mahom ne žele, a ne – ne mogu – servisirati svoje dugove.

Dobar dio tih starih dugova nastao je još za prošle financijske krize, zbog gubitka poslova i enormnog rasta rata CHF kredita, a ne moralnog hazarda građana. Vlada ni tada, izmjenama Ovršnog zakona, kojih je bilo više od 20, nije osigurala apsolutno zaštićeni minimum primanja koji bi bio izuzet od ovrhe i omogućio dostojanstven život. Zaštićene su tri četvrtine primanja, no za nekoga tko ima mirovinu 1000 kuna, to iznosi 750 kuna dok je za onoga tko prima 10.000 kuna 7500 kuna. Usto, građanima koji su na to pristali potpisivanjem ugovora prije 2008. može se ovršiti cijela plaća. Ponovo se najavljuju tek kozmetičke intervencije u sustavu ovrha, kao što je obveza javnim bilježnicima da u roku od 15 dana obavijeste ovršenika o postojanju duga kako bi ga mogao podmiriti ili osporiti, izuzimanje iz ovrhe božićnica, regresa i uskrsnica te socijalnih davanja, kao i “zamrzavanje” deložacija od 1. studenoga do 1. travnja.

Jedina uistinu korisna intervencija je pomoć države u plaćanju najma stana za deložirane. – Očekivati od ministra pravosuđa koji je na toj dužnosti tek dva mjeseca i koji po prvi put ne dolazi iz pravosudne struke da će predložiti nešto konkretno ravno je čudu. Sve što je predloženo čista je kozmetika i to ona jeftina. Ovo je 26. novela Ovršnog zakona i to više nije zakon nego najobičnija kupusara u kojoj se ne snalaze čak ni suci. Zemlje s uređenim pravosuđem zakone mijenjaju i nakon tri novele jer se odmah smatra da nisu dobri – komentira glavni tajnik Udruge Blokirani Mario Strinavić te upozorava da, prema novom prijedlogu, Ministarstvo pravosuđa dopušta javnim bilježnicima izdavanje ovršne isprave automatizmom za sve, pa čak i za mizerne dugove od 50 kuna, što je u državama s uređenim pravosuđem kažnjivo djelo i svrstava se u zlouporabu prava. – Iz predloženih izmjena Ovršnog zakona jasno je vidljivo priznanje da veliki broj građana ne može servisirati svoje obveze. Zakonodavac i dalje ne vidi nikakav utjecaj gospodarstva na rast broja blokiranih i apsolutni porast privatnog duga. Izbaciti 10 do 15 posto stanovništva iz ekonomskog sustava usred najveće krize nakon Drugog svjetskog rata mogu samo totalni ekonomski neznalice. Kad se već svi vole pozivati na Slovence, da kažem i ovo: prvo što su Slovenci napravili jest analiza kojom su utvrdili da je porast blokiranih u izravnoj vezi s gospodarstvom i da je mala plaća direktan uzrok blokada. Otad do danas Slovenija je, za razliku od Hrvatske, plaće udvostručila… – ogorčen je Strinavić.

Krše se konvencije Dodaje da premijer voli isticati kako smo ponosna zemlja EU, no Hrvatska se ne pridržava EU direktiva prema kojima u vremenima krize ne smiju biti isključeni struja, plin i energenti jer je to protivno odredbama Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i UN-ove Opće deklaracije o ljudskim pravima. – Puno je direktiva i zakonskih odredbi koji štite one najslabije u društvu, no vlast i dalje inzistira na represiji prema najranjivijima. Deset godina sve vlade su malo ili ništa napravile da se to pitanje konačno stavi ad acta, čeprka se po površini i šminka zakon. Pred kamerama se vole pohvaliti navodnim rezultatima, no naknadne evaluacije učinkovitosti propisa ih u potpunosti demantiraju. Ovršni zakon – fijasko, stečaj potrošača – fijasko, jednostavni stečaj potrošača – fijasko. Pa dokle? – pita Strinavić, ali i stotine tisuća blokiranih i bankrotiranih kojima se Hrvatska može posramiti.